Nacionalne kulturne razlike imaju veliki
uticaj na očekivano ponašanje zaposlenih, što rezultira nedoslednošću među
učesnicima (Morris & Pavett, 1992; Nakata & Sivakumar, 1996; Schoening
et al., 1998). Na primer, (High PDI), u Južnoj Korejikoristi
se strukturiranija hijerarhija, gde tačan opis posla daje šef, dok zaposlenik
mora da slijedi zadatke. Kineska komunikacijska pravila koja su regulisana
principom (ren, yi i li) samodiscipline indirektnog izražavanja neodobravanja,
čuvajući čast medju kolegama, jeste činjenica da se oni zapravo bave međuljudskim
i društvenim odnosima bez sukoba (Chen & Xiao, 1993). Menadžeri trebaju
biti na vrhu i nikada ne mogu biti uvrijeđeni prilikom rada. Postoje snažna
osećanja straha da direktno učestvuju u komunikaciji sa zaposlenima
(menadžerima) na višem nivou (Denison, 1990). U kulturi donošenja odluka odozgo
prema dole (Indija, Italija, Meksiko, Maroko i Rusija su drugi primeri), odluke
se donose brzo, ali su podložne promjenama kada se pojavi novi input ili
argumenti. Za amerikanca odluka jednostavno je sporazum za nastavak razgovora.
Kada ljudi u ovim kulturama kažu da su doneli odluku, odluka nije čvrsta
posvećenost, već nosilac mesta koji se kasnije može prilagoditi. Kontrast to sa
onim što se dešava u Nemačkoj, Japanu, Holandiji i Švedskoj, koji odluku smatraju
konačnom posvećenošću za napredak u planu, što možet može dovesti do velike
zabune. Ako ste sarađivali sa kompanijama u tim zemljama, možda ste primetili
da se čini da je mnogo ljudi uključeno u proces donošenja odluka, a potrebno je
dugo vremena da pregovaraju o grupnom sporazumu. Međutim, nakon donošenja
odluke, implementacija je iznenađujuće brza, jer su detalji i akteri usaglašeni
dok je postignut konsenzus. Nemačke pokazuje da je to pragmatična zemlja, ima
izuzetno decentralizovan, direktan i participativan stil komunikacije.
Menadžment i zaspoleni moraju da pokažu stručnost i najbolji rezultate firme
ostvaruju kada se upravljanje zasniva na njemu. Obrazovanje igra veoma važnu
ulogu u nemačkom životu. Osnovno obrazovanje počinje u šestoj godini, posle
četvrtog razreda postoji pet opcija za srednjoškolsko obrazovanje. Mogo puta se
sudbina učenika odlučuje u 10 godini, jer svaka od 16 država članica Nemačka ima svoj školski sistem i kontroliše
pravila i propise škola sponzoriranih državama. U poređenju sa Kinezima, mnogo
je verovatno da će Nemci otvoreno kritikovati saradnike, razgovarati sa
šefovima o problemima koje imaju sa zadacima, težiti da govore i pišu više od
kineskog kolegu. U vrlo niskoj kontekstnoj kulturi, povećava se broj prenetih
informacija. Važnost pravila postaje veoma važna, jer bez detalja pravila,
pojedinci se ne bi osećali ugodno u okviru zadatka. Ovo igra važnu ulogu kada
menadžer mora detaljno opisati opis posla ili napisati radna očekivanja za
kolege. Koncepcija moć i autoritet posmatra se na sličan način u Nemačkoj i
Sjedinjenim Državama. Donošenje odluka takodje pada u koncepciju autoriteta
koji se menja u zavisnosti od kulture. U Nemačkoj, kao i u Kini, fokus je
dugoročno odlučivanje I predstavlja važna komponentu uspjeha. Pošto poštovanje
plana određuje uspjeh i neuspjeh, odlazak iz plana ili nesigurnost plana je
nešto što Nemcima nije komforno. Prateći plan, kao i pravila koja održavaju
plan, toliko su važni da ne bi mogli da dovedu do prekida čitave poslovne
funkcije. Kada govorimo o kulturnim razlikama u vodjstvu italijana, treba reći
da snagu i kulturnu dinamiku između lidera i sledbenika najpre je analizirao
Niccolo' Machiavelli (1469-1527), koji je pisao o liderstvu i moći, kako ga
održati i uspješno oblikovati. Mussolinija, tvrdio je da vođe drže moć ne samo
silom i kontrolom već uglavnom putem kulturne hegemonije (Fontana, 1993[1]). Cultural homogeneity thus referring to the maintenance power
leader (hegemon) dominating followers subordinate social classes through
"belief" combination with "restraint and compliance"
(Fontana, 1993: 30). Thus, positive cultural stereotypes used universally
recognized positive values related to the good life of Italy (la dolce vita)
in art, cuisine and style related to the adjective "Tuscan" and the
name of Toscana (Tuscany) or the term '' Made in Italy '' or '' Italian Style
''. The challenge now is how to deal with American stereotypes of the Italian
car manufacturer.
[1]
Fontana, Benedetto. Hegemony and
power: On the relation between Gramsci and Machiavelli. U of Minnesota Press,
1993.
No comments :
Post a Comment
Note: only a member of this blog may post a comment.