Zašto maksimizacija bogatstva akcionara uprkos drugim ciljevima
SP Kothari is the Gordon Y. Billard Professor of Accounting and Finance at MIT Sloan School of Management.SP Kothari je Gordon Y. Billard, profesor računovodstva i finansija u MIT Sloan School of Management. This post is based on a recent paper authored by Professor Kothari; Ovaj post zasnovan je na nedavnim radovima autora profesora Kotharija; Richard Frankel , Beverly & James Hance Professor of Accounting at Washington University in Saint Louis Olin Business School;Richard Frankel , Beverly & James Hance Profesor računovodstva na Univerzitetu u Vašingtonu u Business School Olin Business School; and Luo Zuo , Associate Professor of Accounting at Cornell University SC Johnson College of Business. i Luo Zuo , vanredni profesor računovodstva na Univerzitetu Cornell SC Johnson College of Business.
The view that firms (managers) behave as if their goal is to increase shareholder wealth is the shareholder-wealth-maximization principle . Stav da se kompanije (menadžeri) ponašaju kao da je njihov cilj povećanje bogatstva akcionara je princip maksimizacije akcionara . While many might agree this principle governs managerial behavior, it continues to arouse intense scrutiny, adoration, and condemnation. Iako se mnogi mogu složiti da ovaj princip reguliše menadžersko ponašanje, on nastavlja da izaziva intenzivnu kontrolu, obožavanje i osudu. We begin by summarizing the economic rationale behind and the welfare consequences of managers pursuing this principle. Počinjemo sa sumiranjem ekonomskog razloga i socijalnih posljedica menadžera koji se bave ovim principom. Numerous writings articulate the principle, including the influential Friedman (1970) and Jensen (2001). Brojni tekstovi artikulišu princip, uključujući i uticajne Friedman (1970) i Jensen (2001). Friedman (1970) encapsulates the principle by imploring managers as shareholders' agents to “conduct the business in accordance with their desires, which will generally be to make as much money as possible while conforming to the basic rules of the society, both those embodied in law and those embodied in ethical custom.” Friedman (1970) zaključuje princip tako što podstiče menadžere kao akcionarska agenta da "obavljaju poslovanje u skladu s njihovim željama, što će u principu biti što je moguće više novca u skladu sa osnovnim pravilima društva, kako onima koji su utjelovljeni u zakon i oni koji su utjelovljeni u etičkom običaju. "
The argument that managers should seek to increase shareholder wealth begins with the premise that the society's resources are scarce. Argument da menadžeri trebaju potražiti da povećaju bogatstvo akcionara počinje sa pretpostavkom da su resursi društva ograničeni. Judicious use of scarce resources implies that resources should be directed toward higher net-value activities. Razumljivo korišćenje oskudnih resursa podrazumijeva da se resursi trebaju usmjeriti ka većim aktivnostima neto vrijednosti. If prices measure opportunity costs and benefits, the net value of an activity can be determined by subtracting the price of resources devoted to an activity from the sales revenues generated by the activity. Ukoliko cene mjere oportunitetne troškove i koristi, neto vrijednost neke aktivnosti može se odrediti tako što se od iznosa sredstava koja su posvećena aktivnosti od prihoda od prodaje ostvarenih djelatnošću oduzima cijena. Because a given activity might involve a multi-period commitment, employing resources that can be used for multiple periods (eg, plant, property, and equipment), a net present value calculation is often necessary to compare cash inflows and outflows occurring in different periods. Budući da određena aktivnost može uključivati posvećenost višegodišnjeg perioda, koristeći resurse koji se mogu koristiti za višestruke periode (npr. Postrojenja, imovina i oprema), često je neophodno izračunavanje neto sadašnje vrijednosti za upoređivanje gotovinskih priliva i odliva koji se javljaju u različitim periodima . This net present value corresponds to the effect of the project on its owner's wealth. Ova neto sadašnja vrijednost odgovara učinku projekta na bogatstvo njegovog vlasnika. These arguments render the following proposition: Judicious use of society's resources implies each project's owners maximize the value of their projects. Ovi argumenti donose sledeći predlog: Razumljiva upotreba resursa društva znači da vlasnici svakog projekta maksimiziraju vrijednost svojih projekata.
Many individuals with wealth do not have attractive projects of their own. Mnogi ljudi sa bogatstvom nemaju svoje atraktivne projekte. These individuals will seek projects that promise higher returns, placing their wealth in the hands of project managers. Ove pojedinci će tražiti projekte koji obećavaju veće povrate, stavljaju svoje bogatstvo u ruke projektnih menadžera. In doing so, the wealth owner must add the cost of the project managers' effort and expertise to the calculation. Pri tome, vlasnik bogatstva mora dodati troškove napora i stručnjaka projektnih menadžera za izračunavanje. Manager effort and expertise are simply another of the society's scarce resources. Napor i stručnost menadžera su jednostavno još jedan od oskudnih resursa društva. Thus, separating the owner of wealth from the wealth managers does not alter the conclusion that judicious use of society's resources requires wealth owners to seek higher value projects. Stoga, odvajanje vlasnika bogatstva od menadžera bogatstva ne menja zaključak da razumno korišćenje društvenih resursa zahteva od vlasnika bogatstva da traže projekte višeg vrednovanja. If we view firm managers as the project managers and shareholders as the wealth owners, our logic implies that firm managers judiciously employ a society's resources when they seek to increase shareholder wealth. Ako posmatramo čvrstim rukovodiocima kao projektnim menadžerima i akcionarima kao vlasnicima bogatstva, naša logika podrazumijeva da firmi menadžeri razumeju sredstva društva kada se trude da povećaju bogatstvo deoničara.
Notwithstanding this argument, the shareholder-wealth-maximization principle has been the subject of criticism from many economists, social activists, prominent business executives, and politicians. Uprkos ovom argumentu, načelo maksimizacije akcionara i bogatstva je predmet kritike mnogih ekonomista, društvenih aktivista, istaknutih poslovnih rukovodilaca i političara. We divide this objection into four more specific criticisms: Ovaj prigovor podelimo u četiri specifične kritike:
- Shareholders might wish to pursue objectives other than or in addition to wealth maximization, eg, concern for the environment.Akcionari bi možda željeli da postuju ciljeve koji su osim ili uz maksimizaciju bogatstva, npr. Zabrinutost za životnu sredinu. This is a two-part criticism: (a) Managers are reluctant to pursue other objectives because those run afoul of wealth maximization; Ovo je dvostruka kritika: (a) Menadžeri nisu voljni da ostvaruju druge ciljeve, jer su oni u najvećoj mjeri maksimizirani; and (b) Pursuit of the other objectives is a means to increase shareholder wealth, but managers do not fully appreciate it. i (b) Postizanje drugih ciljeva predstavlja sredstvo za povećanje bogatstva deoničara, ali menadžeri to ne cijene u potpunosti. We explain that the political realm might be a better path to the pursuit of the objectives contrary to wealth maximization, because competition undermines firms seeking other, unrelated objectives and managers face an intractable problem when trying to consolidate competing objectives into a distinct target. Objašnjavamo da bi političko područje moglo biti bolji put u ostvarivanju ciljeva koji su suprotni maksimizaciji bogatstva, jer konkurencija podriva firme koje traže druge, nepovezane ciljeve i menadžere suočavaju se sa problemom koji se ne može riješiti prilikom pokušaja konsolidacije konkurentnih ciljeva u poseban cilj. As for the objectives consistent with maximization of shareholder wealth (eg, sensitivity to worker happiness), managers would and should gladly embrace these subject to the constraints of competition, law and ethical custom. Što se tiče ciljeva koji su u skladu sa maksimizacijom bogatstva deoničara (npr. Osjetljivost na sreću radnika), rukovodioci bi i rado prihvatili ovu temu ograničenjima konkurencije, zakona i etičkog običaja.
- Firms might plunder other stakeholders.Firme mogu pljačkati druge zainteresovane strane. This idea, perhaps originating in the theory that labor creates all value, was given graphic voice by Marx, eg, “Capital is dead labor which, vampire-like, lives only by sucking living labor, and lives the more, the more labor it sucks.” We explain that competition and constraints imposed by law and ethical standards minimize, if not eliminate, the exploitation of (or theft from) other stakeholders as a means to increase shareholder wealth. Ova ideja, možda poreklo iz teorije da rad stvara svu vrijednost, Marx je dobio grafički glas, npr. "Kapital je mrtav rad, koji, poput vampira, živi samo sisanjem živog rada i više živi, što više rada "Objašnjavamo da konkurencija i ograničenja nametnuta zakonom i etičkim standardima minimiziraju, ako ne i eliminišu, eksploataciju (ili krađu) drugih zainteresovanih strana kao sredstvo za povećanje bogatstva deoničara. Competitive product, labor, and capital markets counter the pull of incentives to maximize shareholder wealth at the expense of other stakeholders. Konkurentna tržišta proizvoda, radne snage i tržišta kapitala suprotstavljaju podsticaje da maksimiziraju bogatstvo deoničara na račun drugih zainteresovanih strana.
- Managers are shareholders' agents and they will pursue their own objectives.Menadžeri su zastupnici akcionara i oni će ostvariti svoje ciljeve. This well-known incentive (agency) conflict is hardly unique to shareholder-wealth-maximizing organizations. Ovaj poznati podsticajni (agencijski) sukob nije jedini za organizacije koje maksimiziraju akcionarsko bogatstvo. Any organization, regardless of the objective one wishes its managers to pursue, encounters incentive conflicts. Svaka organizacija, bez obzira na cilj koji želi svojim rukovodiocima nastaviti, susreće podsticajne sukobe. For example, incentive problems exist in non-profits and government. Na primjer, postoje problemi sa podsticajima u neprofitnom i vladinom sektoru.
- Managers and shareholders might suffer from behavioral biases.Menadžeri i akcionari mogu patiti od pristranosti ponašanja. We explain that such biases would also hamper organizations seeking alternative goals. Objašnjavamo da bi takva predrasuda takođe ometala organizacije koje traže alternativne ciljeve.
Before we delve into each of the aforementioned four criticisms, we begin by assuming that investors in corporate organizations seek to maximize the value of their investment. Pre nego što pređemo na svaku od pomenutih četiri kritike, počinjemo sa pretpostavkom da investitori u korporativnim organizacijama nastojaju maksimizirati vrijednost svoje investicije. Therefore, we expect to observe firms and management teams adopt the goal of shareholder wealth maximization and expect them to compete to devise the most efficient means of achieving this goal. Stoga očekujemo da posmatramo firme i menadžment timove da usvoje cilj maksimizacije imovine akcionara i očekuju da se takmiče kako bi osmislili najefikasnije načine za postizanje tog cilja. We describe the economic consequences of pursuing the objective of wealth creation and implications for social welfare under a set of assumptions (a “positive” approach). Opisujemo ekonomske posljedice ostvarivanja cilja stvaranja bogatstva i implikacija za socijalnu zaštitu pod nizom pretpostavki ("pozitivan" pristup). The merits of pursuing other objectives is a normative question. Oslanjanje na druge ciljeve je normativno pitanje. All we can argue is that societies are (predicted to be) poorer as a result. Sve što možemo da tvrdimo jeste da su društva (predvideti da su) siromašnija kao rezultat toga.
What then to make of the alternative objectives that are the passion of many individuals, who might also be shareholders? Šta onda napraviti od alternativnih ciljeva koji su strast mnogih pojedinaca, koji bi takođe mogli biti akcionari? Forming a consensus might be impossible (Arrow, 1951; Gibbard, 1973; Satterthwait, 1975). Formiranje konsenzusa može biti nemoguće (Arrow, 1951, Gibard, 1973, Satterthwait, 1975). Still, competing objectives espoused by shareholders and members of society, in our opinion, become the purview of politics. Ipak, konkurentni ciljevi akcionara i članova društva, prema našem mišljenju, postaju oblast politike. We recognize that politics and law are imperfect avenues to convert these competing shareholder objectives into restraints on firm actions. Mi prepoznajemo da su politika i pravo neuspješne mogućnosti za pretvaranje ovih konkurentskih ciljeva akcionara u ograničenja na čvrste akcije. Politics is fraught with challenges encountered in getting the electorate energized about an issue, acting on it either directly or through elected representatives, and thus bringing about a change that reflects the collective (majority) objective. Politika je ispunjena izazovima sa kojima se susreće biračko telo pokrenulo energiju oko nekog pitanja, djelujući na njega bilo direktno ili preko izabranih predstavnika, i time dovodi do promjene koja odražava kolektivni (većinski) cilj. However, we explain below that the political route dominates the alternative of expecting managers to embrace a multiplicity of objectives. Međutim, objašnjavamo u daljem tekstu da politička ruta dominira alternativom očekivanja menadžera da prihvate mnoštvo ciljeva.
While we champion shareholder wealth maximization, to be clear, our position is not that society's goal should be unconstrained shareholder-wealth maximization. Iako smo čestitali maksimizaciji akcionarskog bogatstva, da budemo jasni, naš stav nije da cilj društva treba biti neograničena maksimizacija akcionarskog bogatstva. Hyman Roth is one Hollywood avatar of this position. Hyman Roth je jedan holivudski avatar ove pozicije. When discussing the murder of Moe Green with Michael Corleone, he says, “This is the business we've chosen. Kada govori o ubistvu Moe Greena sa Michaelom Corleonom, on kaže: "Ovo je posao koji smo izabrali. I didn't ask who gave the order, because it had nothing to do with business .” ( The Godfather Part II , 1974). Nisam pitao ko je dao naređenje, jer to nije imalo veze sa poslom . "( Drugi deo Part II , 1974). Rule of law is necessary to prevent coercion and fraud. Vladavina zakona je neophodna kako bi se spriječila prinuda i prevara. Laws and ethics, as well as competition, constrain the scope of actions of a corporation. Zakoni i etika, kao i konkurencija, ograničavaju obim delovanja korporacije. Examples of legal constraints include laws against bribery, child labor, and forced labor. Primeri zakonskih ograničenja uključuju zakone protiv podmićivanja, dečijeg rada i prinudnog rada. Ethical principles, such as honesty, keeping firmly to one's word, and the sanctity of human beings, constrain individual behavior in situations ill-suited for the state's heavy hand. Etički principi, kao što su iskrenost, čvrsto držanje reči i svetost ljudskih bića, ograničavaju individualno ponašanje u situacijama neprikladnim za tešku ruku države. Still shareholder wealth maximization remains the objective subject to these constraints and future constraints as the society's objectives evolve and morph into new laws and ethical customs . Još uvek maksimizacija vlasništva akcionara ostaje cilj koji je predmet ovih ograničenja i budućih ograničenja kako se ciljevi društva razvijaju i uvode u nove zakone i etičke običaje .
Perhaps, criticism of shareholder wealth maximization arises because of a distaste for the concept as a normative proposition despite the fact that the proposition predicts firm behavior. Možda kritike o maksimizaciji akcionarskog bogatstva nastaju usled negativnosti koncepta kao normativnog predloga, uprkos činjenici da predlog predviđa čvrsto ponašanje. That is, we face a disagreement about values masquerading as a disagreement about facts. To jest, mi se suočavamo sa neslaganjem oko vrijednosti koje se maskiraju kao neslaganje o činjenicama. We explain shareholder wealth maximization is an efficient means to maximize societal wealth. Objašnjavamo maksimizaciju akcionara bogatstva efikasnim sredstvom za maksimiziranje društvenog bogatstva. We do not argue that society's goal should be to maximize wealth. Ne tvrdimo da bi cilj društva trebalo da bude maksimiziranje bogatstva. The end of a kinder, finer, freer, more just and peaceful society is unlikely to be reached solely by increasing a society's wealth. Kraj dobrog, finijeg, slobodnijeg, pravednijeg i miroljubnijeg društva malo je verovatno da će se postići samo povećanjem bogatstva društva. Advocates of other objectives for social ends and the means to achieve those ends have worthy arguments. Zagovornici drugih ciljeva za društvene ciljeve i sredstva za postizanje tih ciljeva imaju vrijedne argumente.
We maintain that managers seeking to increase wealth are not acting immorally, per se . Mi tvrdimo da rukovodioci koji žele da povećaju bogatstvo ne deluju aramalno, per se . Therefore, we take issue with those demonizing managers for taking steps to increase shareholder wealth while staying within law and operating in a competitive economy. Zbog toga, mi uzimamo u obzir te demonizovane menadžere za preduzimanje koraka za povećanje bogatstva deoničara dok ostanu u zakonu i djeluju u konkurentnoj ekonomiji. We observe that a competitive environment reduces the chances that the firm will flourish if it pursues other objectives. Zapažamo da konkurentno okruženje smanjuje šanse da će firma procvetati ako nastavi sa drugim ciljevima. In addition, managers do not have the means to distill the varied preferences of present and future shareholders into an objective function that could feasibly serve as guide for decision making. Pored toga, menadžeri nemaju sredstva za destilaciju različitih preferencija sadašnjih i budućih akcionara u objektivnu funkciju koja bi mogla da služi kao vodič za donošenje odluka. Other objectives then become the purview of the political realm, cultural norms, and ethical outlook. Drugi ciljevi postaju predmet politike, kulturnih normi i etičkih perspektiva. Individuals advocating other objectives must persuade other citizens to adopt their opinions and passions. Pojedinci koji zagovaraju druge ciljeve moraju ubediti druge građane da usvoje svoja mišljenja i strasti. Of course, demonizing managers, companies, and industries solely because they pursue shareholder wealth maximization might be an effective (though groundless) means of persuasion. Naravno, demonizovanje menadžera, kompanija i privrednih društava isključivo zato što se bavi maksimizacijom bogatstva akcionara može biti efikasno (iako neosnovano) sredstvo ubeđivanja.
The possibility that CEOs might engage in mercenary behavior is real and therefore checks and balances are essential to ensure competition in markets and legal (and ethical) behavior on the part of managers. Mogućnost da se izvršni direktori uključe u ponašanje plaćenika je stvaran i stoga su kontrole i bilansi od suštinskog značaja za osiguranje konkurencije na tržištima i pravnog (i etičkog) ponašanja menadžera. Adam Smith's dim view of businessmen suggests, one must distinguish between defending capitalism and apologizing for capitalists. Smisao Smitha privrednika Adam Smitha sugeriše, moramo razlikovati između odbrane kapitalizma i izvinjenja za kapitaliste. “People of the same trade seldom meet together, even for merriment and diversion, but the conversation ends in a conspiracy against the public, or in some contrivance to raise prices” (Smith, 1776, p. 105). "Ljudi iste trgovine se retko sreću, čak i za razonodu i preusmjeravanje, ali se razgovor završava u zavjeri protiv javnosti ili u nekoj namjeri podizanja cijena" (Smith, 1776, str. 105). Likewise, we recognize the necessity of a moral code and law to set bounds on permissible wealth-increasing actions. Isto tako, mi prepoznajemo potrebu morskog kodeksa i zakona da postavimo granice na dopuštene akcije koje povećavaju bogatstvo. However, the necessity of moral boundaries is not a distinguishing demerit of shareholder wealth maximization. Međutim, neophodnost moralnih granica ne predstavlja razlikujuću demeritaciju maksimizacije akcionarskog bogatstva. Any alternative goal is similarly incomplete without these constraints. Svaki alternativni cilj je slično nepotpun bez ovih ograničenja. Moreover, we are tempted to give our needs the patina of “morality” to forestall consideration of trade-offs necessary to meet them. Štaviše, mi smo u iskušenju dati našim potrebama patinu "moralnosti" da sprečimo razmatranje kompromisa neophodnih za njihovo ispunjavanje. After all, the prohibition against the murder of an innocent man is not subject to a cost-benefit analysis. Napokon, zabrana ubistva nedužnog čoveka nije predmet analize troškova i koristi. Moral arguments must be countered with moral arguments. Moralni argumenti moraju biti suprotni moralnim argumentima. They cannot be refuted by efficiency (or even practical) arguments. Ne mogu se odbaciti argumentima efikasnosti (ili čak ni praktičnim). Stakeholders will be inclined to make moral claims to stymie counter arguments. Zainteresovane strane će biti sklone da navede moralne tvrdnje kako bi ugrozile kontra argumente.
Mindful of this dubious pull, we seek a method to guide managers in choosing among legally and ethically permissible actions. Imajući u vidu ovu sumnjivu privlačnost, tražimo metod koji će voditi menadžere u izboru između zakonski i etički dopuštenih akcija. Moreover, shareholder wealth maximization is not incompatible with strategies that, for example, take into account sustainability, the firm's local community, or, customer and employee satisfaction. Osim toga, maksimizacija bogatstva akcionara nije nekompatibilna sa strategijama koje, na primjer, uzimaju u obzir održivost, lokalnu zajednicu ili zadovoljstvo potrošača i zaposlenih. If paying attention to sustainability increases firm value, that is what managers will (and should) do. Ako obratite pažnju na održivost povećava čvrstu vrednost, to će biti ono što će rukovodioci (i trebali) učiniti. Shareholder wealth maximization would be the criterion managers apply in deciding how much to invest in “socially responsible activities” similar to any other corporate investment decision they make. Maksimizacija bogatstva akcionara bi bila kriterijum koji menadžeri primenjuju prilikom odlučivanja o tome koliko će ulagati u "društveno odgovorne aktivnosti" slično bilo kojoj drugoj odluci o korporativnom ulaganju koju donose.
No comments :
Post a Comment
Note: only a member of this blog may post a comment.